Bok, ja sam Ivan Kovač. Rođen 80-neke, što znači da sam sad u onim godinama kad te reklame za vitaminske dodatke, probiotike i ortopedske madrace počnu zanimati više nego nogomet.

Taman kad sam mislio da sam se pomirio s činjenicom da mi je najluđa vožnja u zadnje vrijeme bila do Kauflanda, rodila se ideja. Motor. Normalno.

Ne, ne planiram postati biker guru. Neću si tetovirati plamenove ni furati kožnu jaknu s lubanjom. Ništa hardcore. Samo želim motor. Ništa preskupo do 4000 eura čisto za gušt. Za dušu. Za malo “živ sam” osjećaja..

Jer realno, svi mi imamo neku malu želju koja nikad nije došla na red. Moja ima dva kotača, miris benzina i zvuk koji tjera brige u rikverc.

Znam da ima važnijih stvari. Nema drame ako ne možeš pomoći.

Ali ako ti ova moja kriza (pardon, drugi pubertet) izmami osmijeh ili suosjećanje, i želiš pomoći da ostvarim ovu malu, ali meni veliku stvar, od srca hvala. Ako ne,sve oke. Prištiće sam sam riješio, riješit ću i ovo.

Hvala ti što si pročitao. A ako podijeliš,imaš vožnju na motoru.