Pismo u nevolji

Pišem vam danas sa svime što imam: svojom iskrenošću, svojim umorom, ali i svojom nadom.

Prije nekoliko tjedana bila sam žrtva nasilnog napada. Zadobila sam frakturu acetabuluma, što je rezultiralo 90 dana invalidnosti. Od tada se sve zakompliciralo. Trenutno živim s bivšim partnerom u teškoj i nestabilnoj situaciji. Nemam vlastiti smještaj, nemam prihoda, jedva 750 eura, niti sigurnost. Svaki dan je borba; u invalidskim sam kolicima i ništa mi nije prilagođeno. Pišem ovo pismo kao posljednju molbu za pomoć, jer mi je potrebna.

Unatoč svemu, ostajem jaka i čuvam vjeru. Brižna sam osoba, uvijek mislim na druge, sa srcem punim snova. Žudim za nježnijim, pravednijim životom. Želim se obnoviti, oporaviti i ponuditi stabilniju budućnost svojoj kćeri i sebi. Ali više to ne mogu sama.

Trebam podršku, pomoć, ma koliko mala. Financijska ili logistička pomoć, lijepa riječ, ruka podrške… bilo što da mi pomogne da malo dišem, da postavim temelje novog života. Nije lako napisati ove riječi, ali je nužno.

Hvala vam što ste odvojili vrijeme da ovo pročitate. Iskreno se nadam da će ove riječi nekoga dirnuti.

Uz svo dužno poštovanje