Bok, moje ime je Klaudia. Imam 24 godine i imam epilepsiju.

Moja majka i ja živimo sami. Moj otac je bio alkoholičar i godinama nas je zlostavljao - psihički, fizički i ekonomski. Na kraju nas je izbacio iz kuće. Ostali smo bez ičega - bez krova nad glavom, bez podrške, bez novca.

Zahvaljujući majčinoj ogromnoj snazi i odlučnosti, uspjeli smo započeti ispočetka. Majka je pronašla posao i učinila sve što je mogla da se osjećam sigurno. Konačno imamo mir, tišinu i barem neku stabilnost.

Ali stvarnost je teška. Moja bolest zahtijeva stalno liječenje i redovite posjete liječnicima. Lijekovi su skupi, a tu su i svakodnevni troškovi, računi, stanarina, hrana. Majka radi puno radno vrijeme, ali jedna plaća nije dovoljna. Još ne mogu početi raditi - imam česte napade, ponekad čak i nekoliko puta tjedno, a nakon njih treba dugo vremena za oporavak.

Ne tražim puno - svaka, pa i najmanja uplata pomoći će nam da preživimo još jedan mjesec bez straha da nećemo imati dovoljno za lijekove ili da će nam nestati struje. Sanjam da ću se jednog dana moći vratiti zdravlju i samostalnosti, da pomognem majci i dam joj barem malo onoga što je ona meni dala.

Unaprijed hvala svima koji se odluče podržati nas.

Ovo nam je izuzetno važno.

Klaudija 💗